Startseite | Über uns | Dokumente | Exekutive | Neuigkeiten | Aktivitäten | Interessante Links | Aus alten Zeiten
Start | O nama | Dokumenti | Predsedništvo | Novosti | Aktivnosti | Interesantni Linkovi | Iz starih vremena
Neuigkeiten / Novosti

Bericht über die Tätigkeiten des Deutschen Vereins „KIKINDA” im Jahre 2008

Da unser Verein vor fünf Jahren gegründet wurde, möchten wir mit einigen Zeilen einen Bericht über unsere Entwicklung geben.

Jahresbericht2008

5 Jahre des Deutschen Vereins „Kikinda” / 5 godina nemačkog udruženja „Kikinda“

Der Verein wurde am 18. November 2003 ins Leben gerufen. Bei der Gründung unseres Vereins spielte Herr Andreas Bürgermayer, der Vorsitzende des Vereins „Donau” aus Novi Sad, eine wichtige Rolle. Sein Verein wurde als der erste deutsche Verein in Jugoslawien noch im Jahre 1992 begründet.

Große Hilfe hatten wir von der Organisation Dom omladine. In ihren Räumen trafen wir uns, am Anfang einmal im Monat und seit zwei Jahren jeden Dienstag. Wir sind für diese Gastfreundschaft sehr dankbar. Wir haben eine deutsche Bibliothek mit 500 Büchern eingerichtet. Einen schönen Dank an alle, die dabei behilflich waren! Ebenso haben wir eine Diskothek mit deutscher Musik.

Jahresbericht 2008

Klara Valter und Vilhelmina Živković mit der Dobos-Torte / Živković Vilma i Valter Klara sa tortom za Petogodišnjicu Udruženja

Mit Hilfe der Gemeinde Kikinda und der Provinz Vojvodina organisierten wir deutsche Sprachkurse für unsere Mitglieder. Unser Ziel ist, dass alle unsere Mitbürger deutscher Herkunft wieder ihre Muttersprache, das heißt, die Sprache ihren Ahnen, beherrschen. Wir hatten eine gute Zusammenarbeit mit anderen deutschen Vereinen in der Vojvodina, mit denen wir durch unseren Dachverband verbunden sind. Diese Mitarbeit wurde durch die Tätigkeit des Instituts für Auslandsbeziehungen der Bundesrepublik Deutschland mit Sitz in Sombor verbessert.

In unserer Entwicklung hatten wir wohl einige Probleme, zuerst mit unserem Vorsitzenden Ivan Simić, den wir im Jahre 2006 ablösten und statt seiner Aleksander Konečni zum Vorsitzenden wählten. Aber von größter Bedeutung für alle Deutschen, die in Serbien leben und ihre nationale Identität pflegen, war die Gründung des Nationalrates der deutschen Minderheit am 15. Dezember 2007 in Novi Sad. Andreas Bürgermayer wurde zum Vorsitzenden gewählt; ihm gehört der größte Verdienst für die Gründung des Nationalrates. So sind die Deutschen in Serbien jetzt als Minderheit anerkannt.

Jahresbericht 2008

Aus dem Programm (Schüler der Mittelschule für Ökonomie) / Iz programa (đaci srednje ekonomske škole)

Dank des Nationalrats bekamen die deutschen Vereine mehr finanzielle Mittel für ihre Aktivitäten. So konnte auch unser Verein in diesem Jahr zwei deutsche Sprachkurse durchführen (einen für unsere Mitglieder und einen für Kinder, die deutscher Herkunft sind). Wir beteiligten uns an den Deutschen Kulturtagen in Sombor, Novi Sad und Subotica. Ebenso nahmen wir an der Feier zum 60. Jahrestag der Auflösung des Lagers in Padinska Skela teil. In Zrenjanin besichtigten wir die Ausstellung von Franz Eisenhut, die zum 150. Geburtstag des Malers veranstaltet wurde.

Jahresbericht 2008

Die Vorsitzenden auf der Jahresversammlung (von links Rosalia Paćik, Aleksandar Konečni und Irena Rankov) / Radno predsedništvo (s leva: Rozalija Paćik, Aleksandar Konečni, i Irena Rankov)

In Sremska Mitrovica wohnten wir der Einweihung des Denkmals auf dem Katholischen Friedhof bei.

In Sajan nahmen wir mit den Kindern unserer Mitglieder an den XVI. Osterspielen teil. Im Programm beteiligten wir uns in deutscher Sprache.

Zu unseren regelmäßigen Tätigkeiten gehören die Feste zu Ostern und Weihnachten. Für diese Feiertage bereiteten die Schüler aus der Grundschule „Feješ Klara” und aus der Mittelschule für Ökonomie, mit ihren Lehrerinnen Radak Somogyi Erzsébet und Milica Golušin, schöne Programme vor. Dank des Roten Kreuzes in Kikinda bekamen die Kinder Weihnachtspakete.

Jahresbericht 2008

Dušanka Buter berichtet über die Finanzen / Dušanka Buter čita finansijski izveštaj

Dieses Jahr nahmen wir am Toleranztag der Gemeinde Kikinda und an den Kürbistagen teil. Für die Kürbistage engagierten wir das Jugendorchester „Bolero” aus Zrenjanin, das großen Beifall von dem Publikum erhielt.

An den Kürbistagen hatten wir Gäste aus dem Deutschen Verein „Betschkerek” (Zrenjanin) und aus dem Deutschen Forum in Hatzfeld (Jimbolia, Rumänien).

Seit einem Jahr hat unser Verein eine zweisprachige Webseite (auf deutsch und serbokroatisch). Durch unsere Webseite fanden uns und meldeten sich während des vergangenen Jahres viele Deutsche – und auch Nichtdeutsche, die sich für unsere Aktivitäten interessieren – aus Deutschland, Österreich und Rumänien. So fand uns, und war auch unser Gast, Herr Landolf Scherzer, berühmter Journalist und Schriftsteller aus Thüringen (Deutschland).

Wir sind besonders Herrn Prof. Dr. Manfred Prokop und Frau Erika Banski dankbar, die unsere Webseite in Kanada betreuen.

Wir können mit Freude feststellen, dass wir in diesen fünf Jahren große Fortschritte gemacht haben. Unsere Aktivitäten wollen wir weiter entwickeln.

Kikinda, 25. November 2008


Analiza rada Nemačkog udruženja „Kikinda“ za 2008. god.

Analizirajući rad našeg Udruženja za proteklu godinu, neophodno je da se sa nekoliko reči setimo naših prvih koraka kao samostalno udruženje.

Obeležavamo pet godina našeg postojanja. Osnovani smo 18. novembra 2003 god. kao Nemačko udruženje „Kikinda“ sa ciljem okupljanja Nemaca, negovanja nemačkog jezika i kulture, radi očuvanja nacionalnog identiteta, radi razvijanja i negovanja dobrih odnosa gradjana nemačke nacionalnosti sa gradjanima ne nemačke nacionalnosti.

Jahresbericht 2008

Jožef Blat: Bericht des Aufsichtsrates / Jožef Blat čita izveštaj nadzornog odbora

U formiranju našeg Udruženja najveću ulogu je odigralo Nemačko udruženje „Donau“ iz Novog Sada na čelu sa Andreasom Bürgermayerom. To Udruženje je prvo osnovano na teritoriji bivše Jugoslavije još 1992. god.

U daljem razvoju punu podršku smo imali od Doma omladine u čijim prostorijama se okupljamo, u početku jednom mesečno, a sada svakog utorka. Zahvaljujemo se na ovom gostoprimstvu.

Uz pomoć velikog broja donatora uspeli smo da formiramo nemačku biblioteku sa oko 500 knjiga. Upućujemo zahvalnost svima koji su nam pomogli u formiranju biblioteke, diskoteke i u izradi amblema. Amblem je izradio gosp. Jožef Rafa.

Jahresbericht 2008

Den Jahresplan für das Jahr 2009 liest Erika Porta / Erika Porta čita program za 2009.god.

Od skromne novčane pomoći opštine Kikinda i iz pokrajinskih sredstava organizovali smo kurseve nemačkog jezika. Cilj nam je bio i ostao da svi naši gradjani nemačkog porekla ponovo ovladaju ili nauče svoj maternji jezik- jezik svojih predaka.

Saradjivali smo i razmenjivali iskustva sa drugim nemačkim udruženjima u Srbiji. Jednim delom smo bili povezani preko Krovne organizacije saveza nemačkih udruženja sa sedištem u Novom Sadu.

Otvaranjem kancelarije S.R. Nemačke IFA (Institut za saradnju sa inostranstvom) sa sedištem u Somboru saradnja se proširila na sva nemačka udruženja. Preko programskog kalendara za svaki mesec mogla se pratiti aktivnost svih udruženja. U sve te aktivnosti uključilo se i naše Udruženje.

Jahresbericht 2008

Hilda Banski gibt ein Interview für RTS (Radio-Televizija Srbije) / Hilda Banski daje izjavu u vezi god. izveštaja rada reporteru RTS

U našem radu je bilo i zastoja. Problem je nastao u rukovodjenju Udruženja. Rešili smo ga smenom predsednika Ivana Simića i izborom novog predsednika Aleksandra Konečnija.

Najveće postignuće za negovanje nacionalnog identiteta Nemaca u Srbiji je formiranje Nacionalnog saveta nemačke nacionalne manjine. Nacionalni savet je formiran 15. decembra 2007. god. u Novom Sadu. Za predsednika je izabran Andreas Bürgermayer koji je i najzaslužniji za formiranje Nacionalnog saveta. Ovim su Nemci u Srbiji stekli status nacionalne manjine i sva prava koja iz toga proističu.

Zahvaljujući Nacionalnom savetu nemačke nacionalne manjine i nemačka udruženja dobijaju veća sredstva za svoj rad. Tako je naše Udruženje u 2008. god. bilo u mogućnosti da pokrene dva kursa nemačkog jezika (jedan produžni za članove Udruženja i jedan početni za djake nemačkog porekla). Učenje nemačkog jezika smatramo prioritetnim zadatkom. Tako planiramo za sledeću godinu tri kursa.

Jahresbericht 2008

Ein schönes Fest am 5. Jahrestag unseres Vereins / Svečanost i zakuska povodom 5.god. postojanja Nemačkog udruženja „Kikinda“

Zahvaljujući boljem materijalnom položaju naše Udruženje je bilo u mogućnosti da prisustvuje Danima nemačke kulture u Somboru, Novom Sadu i Subotici kao i obeležavanju 60 godina od rasformiranja logora u Padinskoj Skeli. Pogledali smo likovnu izložbu Franca Eisenhuta u Zrenjaninu koja je otvorena povodom 150 godina od rodjenja umetnika. Prisustvovali smo posvećenju spomen obeležja na masovnoj grobnici u Sremskoj Mitrovici. Sa grupom dece naših članova učestvovali smo na XVI. Vojvodjanskim uskršnjim igrama u Sajanu gde smo na nemačkom jeziku učestvovali u programu.

U naše redovne aktivnosti spada obeležavanje Uskrsa i Božića. Ove praznike svojim programom ulepšavaju djaci osnovne škole „Feješ Klara” i djaci ekonomsko-trgovačke škole uz pomoć učiteljice Radak Šomodji Eržebet i nastavnice Milice Golušin. Našu decu smo i prošle godine obradovali poketićima koje smo obezbedili zahvaljujući Crvenom Krstu Kikinda.

I ove godine smo se uključili u Dan tolerancije i u Dane ludaje. Za Dane ludaje smo organizovali nastup orkestra „Bolero” iz Zrenjanina na veliko zadovoljstvo gradjana Kikinde. Bili smo domaćini nemačkom udruženju „Bečkerek” iz Zrenjanina, predstavnicima Nemačkog foruma i Udruženju železničara iz Žombolja (Rumunija).

Jahresbericht 2008

Tokom protekle godine otvorili smo se i prema svetu otvaranjem Web-stranice. Za uredjenje našeg Saita zahvalni smo Dr. Prof. Manfredu Prokopu i Eriki Banski koji istu uredjuju u Kanadi na nemačkom i srpskom jeziku. Tako se o našem radu zna u celom svetu. Javljaju nam se sunarodnici, i ne samo oni, iz Nemačke, Austrije, Rumunije i Kanade.

Javio nam se i bio je naš gost poznati žurnalista i pisac, član Pen kluba iz Nemačke Landolf Scherzer.

Sa pravom možemo konstatovati da je naše Udruženje za pet godina postojanja prošlo značajan razvojni put. To svakako treba nastaviti.



Die Glocke von Charleville. Im Norden des Banats (der Vojvodina, Serbien), im Osten von Kikinda, nahe an der rumänischen Grenze, liegt das Dorf Banatsko Veliko Selo (Banater Großes Dorf). Diesen Namen hat das Dorf erst vor etwa 60 Jahren bekommen, als Kolonisten aus Bosnien in den verlassenen Häusern angesiedelt wurden.

Früher waren das drei Schwesterdörfer namens St. Hubert, Charleville und Seultour. Diese Dörfer wurden im Zuge der Besiedlung zwischen 1765 und 1770 gegründet. Die damaligen Siedler kamen vor allem aus Lothringen, aber auch aus Luxemburg, Deutschland und der Schweiz. Diese Ansiedler, die sich über Generationen hinweg die deutsche Sprache als Muttersprache angeeignet und sich als Donauschwaben bezeichnet haben, hatten einen sehr schweren Anfang. Erst die dritte Generation konnte mit Recht behaupten, dass sie wirklich in der neuen Heimat zu Hause war.

Schon im Jahre 1771 bauten die drei Schwestergemeinden eine gemeinsame katholische Kirche in St. Hubert, gleich nach den Schulen, die jedes Dorf selbst eingerichtet hatte. Im Laufe der Zeit wurde diese Kirche einige Male repariert, renoviert und teilweise sogar neu erbaut. Zum letzten Mal wurde der Kirchenturm im Jahre 1905 renoviert, weil er 1904 ganz abgebrannt war. Damals wurden auch die vier Glocken (zwei große und zwei kleinere) zerbrochen und eingeschmolzen, aber noch im selben Jahr wurden vier neue Kirchenglocken in Temesvar gekauft.

Gleich nach der Ansiedlung wurde auch ein gemeinsamer Friedhof am Rand von St. Hubert gegründet.

175 Jahre nach ihrer Ansiedlung musste dieses Volk wieder alles hinter sich lassen und eine neue Heimat suchen.

Den bosnischen Ansiedlern in den drei Dörfern fiel der Anfang auch nicht leicht. Sie kamen aus einem Gebiet – wie auch die vor ihnen – das ganz anders war, als sie es gewohnt waren, mit anderen Angewohnheiten und Traditionen. Als erstes Opfer der Neubesiedlung wurde die katholische Kirche einfach abgerissen und das Material für den Bau neuer Häuser verwendet. Etwa zur gleichen Zeit wurde auch der gemeinsame Friedhof zerstört und als Parkanlage verwendet, die heute noch immer existiert.

Park in Veliko Selo

Szenen aus dem Park / Scene iz parka

Park in Veliko Selo

Szenen aus dem Park / Scene iz parka

Sechzig Jahre nach der Ansiedlung der Kolonisten aus Bosnien beschlossen nun einige Einwohner, eine neue orthodoxe Kirche zu bauen. Sie sollte am gleichen Platz, wo die katholische Kirche einmal gestanden hatte, errichtet werden. Einige Dorfbewohner waren aber dagegen, und so wurde entschieden, die neue Kirche neben der ehemaligen katholischen Kirche zu bauen. Zufällig tauchte irgendwie die alte Glocke auf und sollte als eine der neuen Glocken in der orthodoxen Kirche verwendet werden.

Glocke

Glocke

Es handelt sich um eine 115 kg schwere Glocke, die in Temesvar gegossen wurde, wie darauf geschrieben steht: „Gegossen von Anton Novotny's Sohn, durch Gussmeister Nedukal in Timişoara 4241 – Gemeinde Charleville 1922“.

Glocke

Durch Gespräche mit der Exekutive unseres Vereins hat man die Pläne, diese Glocke für die orthodoxe Kirche zu verwenden, aufgegeben. So ist die Glocke wieder gerettet, und für die neue Kirche sind andere Glocken beschafft worden.

Glocke

Diese herrliche Glocke steht zur Zeit in einem Raum am Bahnhof von St. Hubert, dessen Gebäude im Jahre 1856 gebaut wurde. Sie ist unter der Aufsicht des jetzigen Bahnhofleiters Saša Čolak, der auch für den Bau der neuen Kirche zuständig ist.

Bahnhofsgebäude in Veliko Selo

Bahnhof St. Hubert

Nun haben wir zwei Fragen und hoffen, dass uns Landsleute aus diesen Dörfern dabei helfen können:

1. Wo war diese Glocke bis vor etwa 86 Jahren verwendet worden? Ist das diese Glocke, die im Jahre 1922 vor der Kirche in Charleville eingeweiht wurde, da die alte im Jahre 1916 für Kriegszwecke requiriert worden war? Oder ist das eine Glocke aus der zerstörten katholischen Kirche? Oder aus dem Friedhof?

2. Die Bürger von B. Vel. Selo möchten zum Gedenken an die früheren Bewohner des Dorfes irgendwo (vielleicht im Park, wo sich der Friedhof einst befand), ein Denkmal errichten, und dort sollte die Glocke ihren Platz einnehmen. Wir suchen nun nach Ideen, wie dieses Denkmal aussehen sollte, und natürlich auch mögliche materielle Hilfe. Sind noch einige Landsleute, deren Vorfahren da gelebt haben, an diesem Projekt interessiert?

Der Deutsche Verein Kikinda, im November 2008


Zvono iz Šarlevila. Na severu Banata (Vojvodina, Srbija), istočno od Kikinde, blizu rumunske granice, leži selo Banatsko Veliko Selo. Ovo ime je selo dobilo tek pre negde oko 60 godina, kada su u prazne i napuštene kuće useljeni kolonisti iz Bosne.

Pre toga, to su bila tri sela : Sveti Hubert, Šarlevil i Soltur.

Ova sela su osnovana prilikom doseljavanja izmedju 1765 i 1770 godine. Tadašnji doseljenici bili su pre svega iz Lotaringije, pretežno Francuzi, ali i iz Luksemburga, Nemačke i Švajcarske. Doseljenici, koji su tokom generacija usvojili nemački jezik kao maternji i izjasnili se kao Podunavske Švabe, imali su vrlo težak početak. Tek je treća generacija doseljenika mogla smatrati da su u novoj domovini kod kuće.

Već 1771. godine, tri sestrinska sela su izgradila zajedničku katoličku crkvu u selu Sv. Hubert, odmah po završetku izgradnje škola, koje je svako selo samo izgradilo u svom delu. U proteklim godinama, crkva je nekoliko puta renovirana, ponovo izgradjena i popravljana. Zadnji put je izvršeno renoviranje 1905., pošto je 1904. godine izgoreo toranj crkve. Tada su zamenjena i četiri crkvena zvona (dva velika i dva mala), koja su se u požaru bila istopila ili pala pa polomila: odmah, iste godine, u Temešvaru su kupljena četiri nova zvona.

Odmah po naseljavanju, naravno, osnovano je i zajedničko groblje, na ivici sela Sv. Hubert.

Na žalost, 175 godina posle naseljavanja, morao je ovaj narod svoju zavoljenu domovinu ponovo da ostavi za sobom i da krene u potragu za novom.

Park in Veliko Selo

Szenen aus dem Park / Scene iz parka

Park in Veliko Selo

Szenen aus dem Park / Scene iz parka

Novim naseljenicima u ova tri sela, početak takodje nije bio lak i jednostavan, iako su useljeni u već izgradjene kuće. Oni su došli, kao i oni pre njih, iz jedne potpuno različite oblasti, sa drugačijim navikama, tradicijom, i mentalitetom. Kao prva žrtva pala je katolička crkva, koja je razrušena 1952., a materijal upotrebljen za izgradnju novih kuća. U isto vreme, ili nešto kasnije, porušeno je i zajedničko groblje i na njegovom mestu izgradjen park, koji još i danas postoji.

60 godina po naseljenju kolonista, neki su meštani odlučili da izgrade pravoslavnu crkvu. Ona je trebala da bude izgradjena na istom mestu, gde je nekada bila prethodna crkva. Protiv te lokacije su bili pojedini stanovnici ovog mesta, jer bi na taj način i poslednji ostaci temelja, kao i uspomena na prve doseljenike, bili razrušeni. Tako je odlučeno, da se nova crkva gradi pored mesta gde je nekadašnja crkva stajala.

Glocke

Glocke

Slučajno je tom prilikom nadjeno jedno staro zvono koje je trebalo da bude upotrebljeno kao zvono u novoj pravoslavnoj crkvi. To je zvono od 115 kg, koje je bilo izliveno u Temešvaru, kako je to i naznačeno u natpisu na zvonu (u prevodu): ’’Izlio sin Antona Novotnog, uz pomoć majstora livca Nedukala u Temešvaru 4241 – opština Šarlevil 1922.’’ Zvono je spašeno, a za novu crkvu nabavljena su nova zvona.

Glocke

Glocke

Ovo izvanredno lepo zvono nalazi se sada u prostorijama železničke stanice Sv. Hubert, koja je izgradjena godine 1856., i pod budnim je nadzorom šefa stanice g. Saše Čolaka, koji je zadužen i za izgradnju nove crkve.

Bahnhofsgebäude in Veliko Selo

Železnička stanica Sv. Hubert

A sada imamo dva pitanja, koja postavljamo s nadom i molbom, da nam naši zemljaci priskoče u pomoć:

1. Gde je ovo zvono bilo pre 86 godina ugradjeno? Da li je to ono zvono koje je godine 1922 bilo postavljeno pred crkvu u Šarlevilu i tada i posvećeno, pošto je staro zvono 1916 bilo rekvirirano za ratne potrebe? Ili je to bilo jedno zvono iz srušene crkve? Ili sa groblja?

2. Stanovnici sela Banatsko Veliko Selo želeli bi, kao uspomenu na ranije stanovnike i njihove potomke, da dignu jedan spomenik u parku, gde je nekada bilo groblje, gde bi ovo zvono zauzelo svoje počasno trajno prebivalište. Tragamo za idejom kako bi ovaj spomenik trebao da izgleda, i naravno, ako je to moguće, i za novčanom pomoći za realizaciju ovog projekta. Molimo zemljake i njihove potomke, koji imaju interes za ostvarenje ovog projekta i imaju ideju o njegovom mogućem izgledu, da nam se u doglednoj budućnosti kod nas jave.

Zahvaljujemo se na ukazanom interesovanju!

Nemačko udruženje Kikinda, novembar 2008.


Deutscher Nationalrat

Seit dem 15. Dezember 2007 verfügt die deutsche Minderheit in Serbien über einen Nationalrat.

Die Wahl fand im Parlament der Autonomen Provinz Vojvodina in Neusatz statt auf Einladung und unter der Leitung des serbischen Ministeriums für öffentliche Verwaltung und lokale Selbstverwaltung.

Die 33 Mitglieder des Rates wurden begrüßt von Ferenc Kremer (Altpräsident der Mitgliedsversammlung), Fevzije Muric (Staatssekretär im Ministerium für öffentliche Verwaltung und lokale Selbstverwaltung) und Arne Hartig (Deutsche Botschaft Belgrad, Referent für Kultur, Presse und Protokoll). Die drei Redner betonten die historische Bedeutung der Gründung des deutschen Nationalrates, seine Rolle als Brücke zwischen Serbien und den Nachbarländern mit deutscher Minderheit, zwischen Serbien und dem deutschsprachigen Raum und seine Rolle für Serbien auf dem Weg in die EU.

Zum Präsidenten des Nationalrates wurde Andreas Bürgermayer (Neusatz) gewählt. Mitglied des Nationalrates aus unserem Verein „Kikinda“ ist Hilda Banski.

Nacionalni savet

Od 15. decembra 2007. god. nemačka nacionalna manjina u Srbiji, ima svoj nacionalni savet.

Izbor Nemačkog nacionalnog saveta izvršen je u Parlamentu Vojvodine. Elektorsku skupštinu sazvalo je Ministarstvo za državnu upravu i lokalnu samoupravu.

Elektorsku skupštinu od 33 elektora pozdravio je Ferenc Kremer (najstariji elektor), Fevzije Murić (državni sekretar Ministarstva za državnu upravu i lokalnu samoupravu) i Arne Hartig (referent za kulturu, medije i protokol Nemačke ambasade u Beogradu). Govornici su istakli značaj formiranja nemačkog Nacionalnog saveta, posebno njegovu ulogu kao most između Srbije i susednih država gde živi nemačka nacionalna manjina, između Srbije i nemačkog govornog područja, kao i ulogu koju ima za Srbiju na putu ka EU.

Za predsednika Nemačkog nacionalnog saveta izabran je Andreas Birgermajer (Novi Sad). Iz našeg Udruženja je član Nacionalnog saveta Hilda Banski. 

Copyright © 2007 Deutscher Verein Kikinda. Web design: Manfred Prokop.Webmaster: Erika Banski.